BEZOBZIRNA I BESKRUPULOZNA REVIZIJA HISTORIJE

Ja im ne vjerujem.

Svjedoci smo ovih dana da kandidati za člana Predsjedništva govore kao da imamo opštu amneziju. Ili jednostavno smatraju da smo svi ovce.

Bez obzira na katastrofalno stanje društva i države, u čijem su kreiranju direktno učestvovali, kažu nam:

📌 da su riješili sve probleme pred kojima smo se našli, od COVID-a do upravljanja privredom,
📌 da su kriminalci ustvari zaslužni političari,
📌 da odlazak ljudi nije problem, pogotovo ako imamo robote da ih zamijene,
📌 da je sve urađeno za povratnike,
📌 da kupovina diploma ne postoji kao problem,
📌 da su oni istinska promjena i pored učestvovanja u procesima odlučivanja više od 20 godina,
📌 da su izbori pošteni,
📌 da korupcija i nepotizam postoje samo kod onih drugih,
📌 da su glasali kako su glasali za katastrofalne zakone, jer nisu vjerovali da će te zakone oni drugi iskoristiti za svoje ciljeve koji nisu u interesu građana, društva i države,
📌 da nisu sklapali koalicije sa onim drugim, iako to rade i dan danas,
📌 da nisu koristili javna preduzeća za vlastite interese, umjesto poboljšanja stanja tih preduzeća,
📌 da su nam obrazovanje i zdravstvo u dobrom stanju.

Ima još puno, puno toga.

Ali je jedna stvar zajednička svima njima: na građane gledaju kao na ovce koje će povjerovati bilo čemu što se ponovi hiljadu puta.

Inače, odakle im odjednom puna usta države, od slogana do govora.

Sjetili se države odjednom. I građana. I naroda.

Ja im ne vjerujem.

Ni riječ.

A vi?

Možda bi se i mi, istinski slobodni ljudi koji su istinski za ovu državu i sve njene građane, trebali prebrojavati. Ne zbog rata, nego zbog ohrabrenja, jer bismo vidjeli da nas ima mnogo, mnogo više nego što mislimo.