Izdvojeno.ba: Otvoreni intervju sa prof. dr. Miradom Hadžikadićem

Tražim od građana da vjeruju da zajedno možemo da uvedemo potrebne promjene

Sve vrijeme svog školovanja i rada u Americi bio sam posvećen svojoj domovini – Bosni i Hercegovini na način da sam postao uspješan čovjek u društvu velikih mogućnosti, ali i velike konkurencije i odgovornosti.

Nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH, čovjek koji je doktorirao informacione tehnologije, a magistrirao na Harvardu, otvoreno odgovara za čitaoce portala Izdvojeno.ba zašto se vratio u domovinu, da li je američki čovjek, je li opravdan strah da su Bosni namijenili ulogu Palestine, kako misli da se nosi sa Dodikom i Čovićem, šta nedostaje Bošnjacima, kako se oduprijeti rastućem antimuslimanskom raspoloženju Zapada, zašto da mu građani vjeruju...

Profesore Hadžikadiću, otkud vi u BiH? Šta vas je nagnalo na ovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH?

Došao sam kući. Iako sam u Ameriku otišao na doktorske studije, a potom ostao tu da živim i radim, uvijek sam se aktivno angažovao na pitanjima vezanim za razvoj Bosne i Hercegovine. U posljednjih nekoliko godina shvatio sam da do promjena mora da dođe na neki drugi način pa sam krajem prošle godine odlučio da se direktno uključim u političke i društvene procese u BiH, jer je situacija u BiH prilično dramatična. Siguran sam da me kombinacija mog obrazovanja i iskustva čini potpuno spremnim da ponudim realistična rješenja za ključne probleme naše zemlje.

Kažu da ste američki čovjek. Jeste li?

U smislu državljanstva, ja jesam i državljanin SAD, ali sam, naravno, od rođenja i cijeli život prvo državljanin zemlje u kojoj sam rođen – Bosne i Hercegovine. Da li sam čovjek koji je stekao brojna poznanstva u SAD koja sam spreman da stavim na raspolaganje razvoju ove zemlje? Apsolutno. To sam radio i do sada. Da li imam američki pristup izgradnji sistema i institucija? Naravno, jer su godine pokazale mudrost američkog ustava i propisa kao i činjenicu da pažljivo izgrađen sistem nadživi pojedine greške procesa, a kompleksni sistemi su oblast informacionih tehnologija kojom se bavim proteklih 15 godina. Da li sam spreman da jačam naše odnose sa Amerikom? Svakako. Ako, pak, aludirate na bilo kakav uticaj američke politike na moj politički angažman u BiH, ne, nisam „američki“ čovjek. Ja sam po političkom opredjeljenju i pripadnosti državi bosanski čovjek.

Ponosno naglašavate da ste se godinama angažovali za BiH. Šta ste uradili za domovinu u Americi?

Sve vrijeme svog školovanja i rada u Americi bio sam posvećen svojoj domovini – Bosni i Hercegovini na način da sam postao uspješan čovjek u društvu velikih mogućnosti, ali i velike konkurencije i odgovornosti. Osnovao sam ili pomogao u osnivanju nekoliko organizacija sa bosanskim predznakom koje pomažu Bosni i Hercegovini, npr. Savjetodavno vijeće BiH u SAD i Bosanskohercegovačko-američku akademiju nauka i umjetnosti. Bio sam predsjednik Sabora Islamske zajednice Bošnjaka u Sjevernoj Americi. Pomagao sam izbjeglice, studente i kolege iz Bosne i Hercegovine sve vrijeme. Moja veza sa domovinom nikada nije bila prekinuta u bilo kojem smislu. Uvijek sam s ponosom isticao svoje bosansko porijeklo i identitet. Bio sam svjestan da treba da predstavljam svoju zemlju u najboljem svjetlu, ličnim primjerom, u svemu što sam radio u Americi i svijetu.

Kao neko ko može da posmatra našu situaciju i sa strane, jesu li opravdani naši strahovi da je Bosni namijenjena uloga Palestine? Kako to vidite očima američkog Bosanca?

Mi smo naviknuti da svoj status gledamo u kontekstu nečijih imperijalističkih apetita. Mi se moramo zapitati šta smo sebi namijenili. Šta smo mi za sebe odlučili? Ako smo odlučili da budemo žrtve unutrašnjih političkih previranja onda nam „vanjski neprijatelji“ nisu bitni. Ako se predstavljamo kao neuređeno, korumpirano društvo koje njeguje unutrašnju nestabilnost već godinama, bićemo viđeni upravo tako – razni akteri će se osjećati pozvanim i prozvanim da nam dodjeljuju razne uloge koje su u njihovom interesu. Ako se predstavljamo kao ozbiljni i ravnopravni partneri, ne ostavljajući prostor da nas bilo ko smješta u svoje računice, onda će nas i partneri tako doživljavati. Volio bih da se u BiH konačno počnemo fokusirati na prava pitanja, a to su hronična nezaposlenost i nekvalitetan obrazovni sistem. Ako ne riješimo pitanje buduće radne snage onda smo sami sebi namijenili propast.

Kako mislite da se nosite sa Dodikom i Čovićem, uz nedovoljno iskustva sa našom državnom upravom i udruženim smicalicama ovog uigranog tandema?

Pošto sam, između ostalog, magistrirao javnu upravu na Harvardu i decenijama komunicirao sa visokopozicioniranim zvaničnicima, uključujući predstavnike u Kongresu i predsjednike SAD, ne bih rekao da nemam iskustva sa državnom upravom, mada je uvijek moguće dopunjavati i razmjenjivati znanje i nikada ne treba kazati da čovjek o nekoj oblasti zna sve. Uvjerenje da znamo sve o nečemu sprečava nas da dalje učimo i lično i profesionalno se razvijamo.

Ne bojim se kočničara, jer postoje pravni mehanizmi koji mogu da zakoče kočničare samo se moraju pravilno upotrijebiti. Ti mehanizmi nisu u dovoljnoj mjeri do sada korišteni u Predsjedništvu BiH, a oni mogu zaustaviti svaki pokušaj kršenja Ustava i zakona BiH, uključujući pokušaj mijenjanja granica zemlje, koje su utvrđene na Berlinskom kongresu i koje je potvrdio AVNOJ, Ustav RBiH, a potom i važeći Ustav BiH potpisan 1995. godine. Svako kršenje Ustava BiH koje bi pokušao bilo koji član Predsjedništva BiH ili neki drugi izabrani zvaničnik BiH uzrokovalo bi apelaciju pred Ustavnim sudom BiH, jer ću kao član Predsjedništva BiH biti jedan od ovlaštenih predlagača apelacija Ustavnom sudu BiH. Takođe, zatražio bih podršku svih onih koji su u funkciji svjedoka potpisali Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, čiji je Aneks IV ujedno i važeći Ustav BiH. Ukratko, bez odlaganja bih iskoristio sve raspoložive domaće i međunarodne pravne mehanizme kako bih spriječio svaki eventualni pokušaj kršenja Ustava BiH. To je dužnost svakog člana Predsjedništva BiH. Prijetnje koje dolaze iz pojedinih političkih krugova samo su dio zapaljive predizborne retorike. Nije baš tako jednostavno podijeliti neku zemlju.

Šta mislite zašto niko nije pristao na vašu patriotsku ideju o jednom kandidatu iz reda Bošnjaka za člana Predsjedništva?

Zato što ne razumiju i ne znaju niti šta je stvarni interes države niti kako se on brani, prije ili poslije izbora. Koncept javnog dobra daleko manje je važan nego koncept ličnih i partijskih interesa. Nema dovoljno političke hrabrosti niti zrelosti, ali doći će vrijeme kada će se odluke donositi imajući u vidu, prije i iznad svega, interese ove zemlje i svih njenih stanovnika.

Šta su najveći izazovi s kojima se, po vašem mišljenju, suočava naša zemlja i društvo?

Nepostojanje usaglašene dugoročne strategije i nacionalnog programa za Bosnu i Hercegovinu, zatim visok nivo korupcije što automatski implicira nizak stepen vladavine prava, i neka vrsta kolektivne depresije koja vlada u društvu. Ljudi ne vjeruju da može bolje. To je opasno.

Šta ćete uraditi u prvih 100 dana ako uđete u Predsjedništvo?

Okružiću se sposobnim ljudima s kojima ću raditi na programu ozdravljenja naše zemlje. Obratiću se naciji, razgovarati s kolegama u Predsjedništvu i izložiti im prijedlog programa ozdravljenja. Tražiću podršku svih domaćih i međunarodnih aktera koji žele dobro ovoj zemlji.

Razgovaraću s građanima, medijima, akademskom zajednicom i ostalim akterima s kojima predsjednik treba da razgovara u osmišljavanju i provođenju zajedničke dugoročne nacionalne strategije. Jako mi je važno da moj odnos s ljudima ostane prirodan i neopterećen funkcijama. Ja želim da čujem ljude i rado ću i kao član Predsjedništva komunicirati s građanima na sve moguće načine.

Kakav je sadašnji položaj Bošnjaka?

Bošnjacima nedostaje hrabrosti i odlučnosti. Oni ne razmišljaju o svojoj budućnosti. Ne iskorištavaju potencijale svoje sadašnjosti, a plaču nad prošlosti. Niko se nije razvio samo razmišljajući o prošlosti. Prošlost se poštuje, ali se radi za budućnost. Bošnjaci su, na žalost, sebe sveli na žrtve, a to nije pozicija moći. To se mora promijeniti.

Šta i kako biste mijenjali u postojećem ustroju države?

Prvi i osnovni cilj Platforme za progres je stvaranje stabilne, funkcionalne, prosperitetne i pravedne države Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina danas izgleda kao brod uhvaćen u oluji na okeanu bez kapetana i kormilara, sa posadom u kojoj svi veslaju kako i kuda žele. Da bi stigla na odredište, Bosna i Hercegovina mora da zna kuda želi da ide i kako da dođe do tog cilja. Da bi joj pomogla u toj borbi, Platforma za progres nudi analizu uzroka postojećih problema i predlaže adekvatna rješenja za te probleme.

Kako se odbraniti od stalnih pokušaja da Bosna i Hercegovina ostane podijeljena

Unapređenjem i ulaganjem u formalni i neformalni sistem obrazovanja. Moramo da učimo kao zajednica, tj. politička zajednica, i da gradimo građansko i ujedinjeno društvo. Neuki ljudi žrtve su različitih manipulacija. Moramo da naučimo ljude kako da misle svojom glavom u ovom sistemu, a ne da im govorimo šta da misle. Ljudi će onda znati da za sebe odaberu pravi put.

Šta biste mijenjali u odnosima države prema našim ljudima u dijaspori?

Naše ljude u iseljeništvu treba posmatrati kao integralni dio bh. društva. Država treba da uključi iseljenike ne samo formalno i ponekad nego suštinski i sveobuhvatno u ključne procese, programe i razvojne projekte u BiH. Nikada u svojoj dosadašnjoj historiji Bosna i Hercegovina nije imala veći broj učenih ljudi spremnih da ulože svoje znanje, iskustvo i energiju u razvoj svoje zemlje. Tim ljudima treba širom otvoriti sva vrata u domovini i eliminisati svaki oblik diskriminacije kojoj su izloženi, kao što je sadašnji nedostatak političkog predstavljanja u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, procedura registracije i glasanja, nepostojanje odgovarajućih bilateralnih sporazuma sa zemljama prijema i niz drugih važnih pitanja.

Možemo li zaustaviti demografski kolaps naše zemlje? Kako zaustaviti odliv mozgova iz BiH?

Možemo – jačanjem ekonomije, uvođenjem pravila i sistemskih rješenja, temeljitim reformisanjem obrazovnog sistema i stvaranjem jednakih mogućnosti za sve. Ova zemlja je, na žalost, dobra samo za neke, a ne za sve njene građane. Oni moraju pristojno da žive da bi uopšte mogli da planiraju budućnost. Određeni nivo migracija će uvijek biti prisutan i to je u redu, ali mi moramo ljudima vratiti nadu da ima smisla živjeti ovdje i da se za ovu zemlju i njenu dobrobit moramo svi svakodnevno boriti. Tako će ljudi željeti da ostanu ovdje, a oni koji su otišli će se vremenom vratiti.

Ko su političari i stranke u zemlji s kojima biste rado sarađivali?

Svi oni kojima je država BiH apsolutni prioritet. Koliko god se ljudima činilo da političari i političke stranke čine okosnicu političkog sistema, to nije posve tačno. Ključna komponenta svakog sistema su interesi. Politika je igra interesa, a političke partije su samo jedan način na koji se ti interesi kanališu. Političari i političke partije su prolazni. Sada ih imamo više nego što nam je potrebno – ako političku scenu posmatramo kao tržište, biće nam jasno zašto je to tako. Dakle, interesi su jedino što je bitno. Platforma za progres će sarađivati sa svima onima koji zaista pokažu da im je interes jačanje države BiH.

Kako se nositi s rastućim antimuslimanskim raspoloženjem na Zapadu?

To pitanje posmatram u okviru sve više desničarski orijentisanih pogleda prema različitim vrstama manjina u velikom broju zemalja Zapadnog svijeta. Nekada se problemi najbolje rješavaju kada se na njih direktno ne fokusirate. Treba raditi ono što je racionalno, a to je stvaranje ekonomskih veza sa zemljama sa Istoka i Zapada te povezivanje stručnjaka bez obzira na neke druge slojeve njihovih identiteta. Mi kao civilizacija moramo raditi više na tome da ljudima ukažemo na ono što je zaista važno, a onda će ljudima postati jasno da su neki dijelovi identiteta sporedni. Ako se nametnemo kao država vladavine prava, suživota i baštinjenja različitosti, vjerujem da će nas svijet drugačije i doživljavati. Mi imamo pravo da suvereno štitimo svoj vjerski identitet, ali pri tome moramo da znamo da, kao država, u međunarodnim odnosima učestvujemo kao sekularni akter.

Kako vidite Bosnu i Hercegovinu na kraju vašeg mandata, ako pobijedite?

Kao zemlju koja ima jasan plan za svoju budućnost. Ne može se jaka zemlja napraviti za jedan politički mandat. Zemlja, a posebno njene institucije, gradi se generacijama. Najbolje što možemo imati je više vjere da je bolje moguće i jasan plan kako se prema boljem krećemo. Za 10 godina možemo da imamo prve rezultate napornog rada. Jednom je davno jedan političar svojim glasačima obećao krv, suze i znoj – možda moramo na to biti spremni.

 

Izvor: Izdvojeno.ba