Ujedinjena Bosna i Hercegovina - razgovor s povodom

Nema istinske demokratije bez modela jedan čovjek – jedan glas

Bosna i Hercegovina mora da ima jednog predsjednika sa stvarnim ovlastima predsjednika države. Ovo što mi sada imamo kao ustav ne bi prihvatila ni jedna napredna demokratija svijeta.

Gospodine Hadžikadiću, naš je običaj da na početku intervjua zamolimo svakog sagovornika da se malo predstavi našim čitaocima.

Hvala vam na vašem zanimanju za razgovor sa mnom. Rođen sam u Banjaluci, gdje sam završio gimnaziju, Elektrotehnički fakultet i magistarske studije iz informacionih tehnologija. Radio sam u Rudi Čajavecu od 1980. godine. U pratnji svoje porodice, na doktorske studije u SAD došao sam 1984. godine. Doktorirao sam 1987. godine iz oblasti mašina koje uče i vještačke inteligencije. Iste godine sam se zaposlio na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti. U Bosnu smo se vratili 1989. godine, ali smo se već nakon 10 mjeseci vratili u SAD. Nismo očekivali rat, ali niko se tada nije bavio privredom ili razvojem, nego samo politikom. U SAD-u sam ponovo počeo da radim na istom univerzitetu, ali i u lokalnom bolničkom sistemu zvanom Carolinas HealthCare System. Vremenom sam napredovao preko šefa Katedre za računarske tehnike do osnivača i dekana Koledža informacionih tehnologija. Nakon osam godina odlučio sam da malo rigoroznije sagledam kako društvene nauke provode istraživačke aktivnosti pa sam otišao na Harvard na magistarski studij iz oblasti javne uprave. Nakon povratka u Šarlotu, postao sam direktor Instituta za kompleksne sisteme, a uskoro i izvršni direktor svih analitičkih obrazovnih i istraživačkih programa na tom univerzitetu.

Kako se rodilo vaše interesovanje i ljubav prema informacionim tehnologijama?

Iskreno rečeno, ja ni danas ne znam šta bih volio da radim „kad odrastem“. Sve me interesuje. Ekonomija, politika, filozofija, muzika, umjetnost, istorija, biologija, fizika, matematika, računari, poezija, astronomija, religija. Ima još toga. Kupim tri-četiri knjige sedmično. Čitam pet-šest knjiga istovremeno. Razgovaram s ljudima o idejama i konceptima. Volim da znam kako svijet funkcioniše. Računare sam izabrao jer je moja majka smatrala da bih kao dobar student trebao izabrati taj fakultet. Tada u Banjaluci nismo imali medicinski i arhitektonski fakultet niti žurnalistiku koji su me interesovali pa sam tako završio na računarstvu.

Vi ste jedan od najistaknutijih predstavnika bh. kolonije u Sjevernoj Americi. Možete li nam reći nešto više o tom svom angažmanu.

Uvijek sam bio aktivan u društvenim institucijama i organizacijama. Član sam niza upravnih odbora neprofitnih organizacija. Bio sam prvi predsjednik Bosansko-hercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti te prvi predsjednik Savjetodavnog vijeća u Vašingtonu. Bio sam i predsjednik Sabora Islamske zajednice Sjeverne Amerike, jer sam želio da toj organizaciji pomognem da organizuje svoje administrativne procese. Bio sam predsjednik i nekoliko bh. organizacija u Šarloti. Primio sam nagrade za životno djelo u informacionim tehnologijama u Šarloti i američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini.

Koji je glavni razlog vašeg aktivnog uključivanja u bh. politiku?

Smatram da smo svi mi dužni da svojoj domovini pomognemo da prebrodi krizu u kojoj se nalazi. Ne možemo samo uzimati od države, moramo nekada i davati.  Bilo bi licemjerno kritikovati državu i njene političke strukture i govoriti kako bi „neko“ trebao da uradi nešto. Ko je taj neko? Taj neko smo mi. Ako nećemo mi pomoći, onda ko će? Ja gledam politiku i političke pozicije kao veliku odgovornost, kao privilegiju. Neki ljudi traže političke pozicije kako bi dobili neke beneficije. Ja ne. Ja mislim da je naša dužnost da služimo državi i ljudima kroz efikasno i efektivno izvršavanje zadataka koji su nam povjereni i za koje smo odgovorni.

Šta su vaši najvažniji aduti u predizbornoj kampanji za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na izborima zakazanim za 7. oktobar 2018. godine?

Aduti su mi sljedeće činjenice: predstavljam svježe snage koje nisu doprinijele tekućim problemima u državi, pokazao sam da sam sposoban da organizujem sisteme i institucije, razumijem kako Zapad funkcioniše, čestit sam i iskren, ostvaren sam čovjek i političke pozicije mi ne trebaju za karijeru i dokazivanje, govorim engleski jezik i razumijem demokratske političke procese, razumijem tehnologije budućnosti, imam viziju i sposobnost strateškog planiranja i djelovanja te razumijem dijasporu. Moji aduti su mladi koji su stali iza mene, penzioneri koji mi vjeruju, dijaspora koja me zna, nezadovoljni ljudi koji u meni vide novu nadu za bolju budućnost Bosne i Hercegovine.

Iz modela 1/1/1 (i bošnjačka i srpska i hrvatska) BiH je prešla na dejtonski model 1/2/3 (jedna država, dva entiteta, tri naroda). Kako sadašnji, očigledno nefunkcionalni, model pretvoriti u model (x/1) u kojem x predstavlja sve građane BiH?

Nema istinske demokratije bez modela jedan čovjek – jedan glas. Sve drugo izaziva nepovjerenje kod građana jedne zemlje. Ja razumijem da treba zaštititi manjine u svakoj zemlji, ali to ne može biti na uštrb same zemlje. Uvijek se mogu uvesti posebne odredbe koje bi odredile o kojim pitanjima bi se moralo odlučivati nadvećinskim glasanjem. Zatim, Bosna i Hercegovina mora da ima jednog predsjednika sa stvarnim ovlastima predsjednika države. Ovo što mi sada imamo kao ustav ne bi prihvatila ni jedna napredna demokratija svijeta. Taj ustav mora da se promijeni. Ali, on mora da se promijeni kroz parlamentarne procedure. Da bi se to desilo, moramo da izaberemo prave ljude u državna i entitetska predstavnička tijela.

Naš časopis je objavio vaš tekst s prijedlozima za elektronsku registraciju i glasanje na izborima u BiH. Dokle je stigla ta vaša inicijativa koju smatramo kapitalnom za brojnije uključivanje dijaspore u izborne procese?

Taj zahtjev je samo registrovan da je primljen, ali nije uvršten u dnevni red. Za sada ga jednostavno ignorišu. Ja pretpostavljam da je to tako jer im odgovara da se glas naroda ne čuje i ne prihvati.

Često se postavlja pitanje vaše izborne baze, odnosno vaše ciljne grupe na oktobarskim izborima za Predsjedništvo BiH pošto ste nezavisni kandidat.

Malo smo o tome već govorili. To su mladi, penzioneri, nezadovoljni, borci, dijaspora, osviješteni glasači. Oni koji znaju da bez glasa za nove opcije nema promjene u sistemu. Ne možemo očekivati promjenu stanja u državi ako stalno glasamo za ljude koji su doveli državu da stanja u kojem se nalazi.

Na kaju, uz zahvalnost na vašem vremenu i trudu za ovaj intervju, molimo vas za poruku čitaocima Ujedinjene BiH čije elektronsko izdanje čitaju naši ljudi širom svijeta.

Vrijeme je za promjene. Sada. Promjene se ne mogu desiti bez glasača. Svaki glasač nosi odgovornost za stanje u državi. Nemojte kalkulisati. Glasajte u skladu sa svojom savješću.

 

Izvor: Časopis Ujedinjena Bosna i Hercegovina, broj 170