Drugačiji kandidat za člana Predsjedništva BiH

Pare mi ne trebaju, imam doktorat i dva magisterija, vodim institut u Americi, predajem na univerzitetu...

Prof. dr. Mirsad Hadžikadić je rođeni Banjalučanin, koji je 1984. godine zajedno sa porodicom napustio svoj grad, jer je dobio stipendiju za dalje školovanje i rad u Americi, gdje je 1987. godine i doktorirao.

Prof. dr. Mirsad Hadžikadić je rođeni Banjalučanin, koji je 1984. godine zajedno sa porodicom napustio svoj grad, jer je dobio stipendiju za dalje školovanje i rad u Americi, gdje je 1987. godine i doktorirao na temu: Umjetna inteligencija – simulacija procesa prirodne inteligencije na računaru. Njegov profesionalni i naučni rad je obiman, a osim doktorata ima i dva magisterija. Hadžikadić je osnivač i prvi predsjednik "BiH – Američke Akademije nauka i umjetnosti" i osnivač "BH. savjetodavnog Vijeća" u Vašingtonu. Bio je dekan novog Koledža Univerziteta Sjeverne Karoline. Jako je cijenjen u mnogobrojnoj dijaspori u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Međutim, iako je profesor Hadžikadić profesionalno ostvaren i stalno angažovan na raznim projektima, spreman je sve to ostaviti po strani i doći natrag u BiH kako bi pomogao svojoj domovini i svojim sugrađanima. Na izborima koji će se desiti u oktobru 2018. godine, kandidovao se kao nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH. Svoj plan i program predstavio je i svojim Banjalučanima, mada zbog izbornog zakona oni neće moći da glasaju za njega, jer on je kandidat iz reda bošnjačkog naroda.

ZAŠTO SE BAVITI POLITIKOM

Profesor Hadžikadić je istakao da svaki čovjek u jednom momentu shvati da cjeli život ne može posvetiti samo sebi i da bi bio zadovoljan potrebno je pomoći i drugome.

"Ja zaista nemam razloga da ulazim u politiku zbog materijalnih stvari jer imam dovoljno. U profesionalnom životu mi nikada nije bilo bolje. Vodim institut u Americi, izvršni sam direktor u jednoj firmi, predajem na univerzitetu i da ne nabrajam. Ipak, nešto me grize iznutra i kaže mi da to nije dovoljno. Ali ne zbog funkcije koju bih kao član predsjedništva obnašao već zbog onog što bih mogao da doprinesem boljem životu ljudi u ovoj državi", rekao je profesor na početku svog izlaganja. On je kazao da nikada nije ni pomišljao da se bavi politikom, sve dok u septembru prošle godine nije dobio poziv od svog kolege iz Sarajeva, koji mu je poručio da je vrijeme da se uključi u politiku, jer došli su dani kada se bh. društvo napokon mora mijenjati. Hadžikadić je priznao da je od strane njegove porodice bilo negodovanja, ali on im je saopštio, sa izvinjenjem, da je došlo vrijeme da svojim političkim djelovanjem pomogne svojim sugrađanima u BiH.

"12. januara stigao sam u Sarajevo i razgovarao sa novinarom Senadom Hadžifejzovićem na njegovoj televiziji, gdje sam i obznanio svoju kandidaturu. Kada se završila emisija na kojoj sam gostovao, u početku me je držalo čudno osjećanje. Nisam mogao ni da pretpostavim kakve će reakcije da budu. Kasnije sam saznao da je gledanost te emisije bila velika i da su se neki gledaoci javljali s porukom da do sada nisu izlazili na izbore, ali da napokon imaju kome da daju svoj glas.", kazao je Hadžikadić. On je istakao da sve zavisi o nama kao građanima i da isto kao što se dešavaju loše stvari, tako se dešavaju i dobre.

"Moja baza i ciljna grupa su nezadovoljni ljudi i mladi, koji nikad nisu glasali, jer misle da su svi isti, pa zašto ne i dijaspora. Problem je što mnogi misle da promjene ne mogu da se dese, ali po izbornim rezultatima u Francuskoj ili Sjedinjenim Državama zaključićemo da mogu pobijediti čak i oni na koje najmanje možemo da se kladimo", kazao je profesor.

IDENTITET GRAĐANA

Iako se kandidovao za člana iz reda bošnjačkog naroda, Hadžikadiću nije namjera da predstavlja samo jedan narod, nego svakog stanovnika ove države na cijelom teritoriju BiH.

"Meni je namjera da mijenjam svijest građana da razmišljaju pozitivno i vjeruju da može biti bolje. Oni koji su na vlasti tu su, jer im je dobro. Stanje kakvo nas je snašlo je nametnuto od strane vladajuće strukture, i mi pristajemo na to. Tačno je da smo mi podijeljeni u nacionalne grupacije i da je to nepošteno. Ipak, mi i unutar svega toga možemo postaviti prave ljude na prava mjesta koji mogu dovesti do promjena u korist sviju nas. Niko nam ne može pomoći ako sebi sami ne pomognemo, a to je da izađemo na izbore u što većem broju i zaokružimo one za koje mislimo da rade u korist građana", naglasio je Hadžikadić. Dodao je da građani treba da stvore državu koja će biti zajednička i fukcionalna.

"Ako ne napravimo funkcionalnu i pravnu državu, korupcija će i dalje da nas razjeda. Pravda je jako bitna stvar. Važno je da osjećamo da je društvo pravedno i da znamo da svi imamo jednaka prava. Neki zbog toga i misle da je bilo bolje za vrijeme rata, nego danas za vrijeme mira, jer početkom devedesetih je svima bilo isto, svi su dijelili istu sudbinu boreći se za egzistenciju. A danas nije tako, jer jedino pristojno mogu da žive oni koji su stranački podobni", zaključio je profesor. On je dodao da je država BiH danas u drugom planu, jer političari se trude da tobože štite nacionalne interese zarad sigurnog glasačkog tijela i ostanka na vlasti.

"Države nema dok svim građanima ne bude jednako, a mi se trebamo zajednički dogovoriti između sebe kako bi nam bilo bolje. Ja bih htio da ubijedim sve te političare da nam je bolje da se dogovaramo unutar države nego da nam strani političari nameću svoja rješenja", kazao je Hadžikadić i dodao da je strašna činjenica što je građanima BiH nametnut jednoobrazan identitet.

"Mi imamo toliko potreba i identiteta koje država mora da omogući da se izrazimo. Ovdje je od strane vladajuće strukture nametnut samo nacionalni identitet i forsira se retorika koja individuu identifikuje samo kao pripadnika određene nacije. Naravno da ljudi imaju pravo da se izjašnjavaju kako hoće, ali ne mora da bude pravilo da se baš svaki čovjek stavlja u određeni 'nacionalni tor'. Ljudima treba dati slobodu da sami sebi daju identitet po svojoj volji. Isto je i kada se radi o izboru određene političke opcije. Važno je da ljudi međusobno komuniciraju o tome bez straha da će imati neke neželjene posljedice. Ljudi razmjenjujući informacije i mišljenja međusobno mogu da dođu do pravog izbora, a to je da onaj koga izaberu radi za dobrobit svih građana", istakao je profesor i dodao da vladajuće elite upravo žele da razbiju te grupacije koje međusobno komuniciraju na demokratski način i da manipulativno utiču na javno mnijenje.

SREDNJA KLASA

Hadžikadić je istakao da je glavni građanski interes da ima posao, a veliki problem naše države jeste nezaposlenost.

"Šezdeset sedam posto mladih ne radi. Naša država je među zadnjima u svijetu kada je u pitanju ovaj problem, ali da se jedan takav strašan problem može riješiti pokazuje opština Gračanica koja gotovo i da nema nezaposlenih. To je primjer kada ljudi uzmu sami stvari u svoje ruke. Čak i u Americi privreda zavisi od malih privrednika i preduzeća gdje je zaposleno do 100 ljudi, a koje država podstiče da se razvijaju. Takva preduzeća čak prve dvije-tri godine budu oslobođena plaćanja poreza, dok ne stanu na svoje noge", kazao je profesor. On dodaje da je pogubno po nas što vlast uništava nekadašnja državna preduzeća postavljajući nestručne partijske rukovodioce da vode brigu o njima.

"Ono što nam daje novac mi uništavamo, a u pitanju su lični interesi pojedinaca koji se nalaze na funkcijama", istakao je Hadžikadić. Po njegovom mišljenju, mladima se ne daje šansa da napreduju, pa nije ni čudo što odlaze trbuhom za kruhom. U isto vrijeme, ističe profesor, država je najveći poslodavac jer po partijskom ključu zapošljava svoje članove po javnim institucijama.

"To ni bogatije države ne bi mogle da iznesu, a kamoli BiH. Mi nemamo srednju građanski klasu koja je jedan od glavnih stubova društva. I mnogo bogatija Amerika je u jako lošem stanju, jer zadnjih godina postepeno erodira njena srednja klasa. Dakle, mi moramo da poradimo na tome da nam srednja klasa bude ekonomski što stabilnija jer od nje zavisi i stabilnost društva i države.", istakao je profesor. On je naglasio da je veliki problem i obrazovanje, te da je osnovno i srednje obrazovanje koliko-toliko regularno dok je visoko obrazovanje katastrofalno, jer se premalo izdvaja sredstava za istraživački rad, dok u isto vrijeme karijeristi i partijski podobnici uništavaju univerzitete.

AKCIJA

Hadžikadić je napomenuo da je u dugogodišnjoj profesionalnoj karijeri vezanoj za informacionu tehnologiju susretao mnoge poslovne ljude, te će, vodeći se tim iskustvom, lako dolaziti do ozbiljnih poslovnih partnera i investitora koji su spremni ulagati u našu zemlju.

"U Americi sam prisustvovao u mnogo međudržavnih ekonomskih dogovora, gdje su dolazili predstavnici iz BiH da pregovaraju o nekim poslovima, ali najveća briga im je bila da daju izjave koje će domaći mediji objavljivati, a koje nemaju nikakve veze sa poslovima o kojima se pregovaralo. Na kraju se redovno dešavalo da nam Amerikanci daju poruke tipa: Molimo vas da nam ne dovodite takve neozbiljne tipove koji u isto vrijeme i vrijeđaju, ali i nemaju šta da kažu", rekao je profesor. On je kazao da u Bosni i Hercegovini ne postoji ništa osim političke sile i snage, i da diplomatija prema stranim partnerima slabo da i postoji. Profesor je istakao da naša država treba da ulaže novac u informacione tehnologije koje su profitabilne i daju šansu da se zapošljavaju mladi ljudi.

"Naravno da postoje razne privredne grane, tu je i poljoprivreda i turizam, ali IT je posebno interesantan jer nam za njih ne treba velika infrastruktura. Tu je osnovno da imamo računare, internet, struju. Malim firmama koje se bave IT-om treba omogućiti da se razvijaju", istakao je profesor.

Na kraju razgovora profesor Hadžikadić je naglasio da je demokratija od svih loših sistema najprihvatljivija i da svako demokratsko društvo ima problem kako zaštiti manjinu da se sistem ne bi pretvorio u tiraniju većine.

"Po mom mišljenju, najbolje bi bilo kada bi naša država imala jednoga predsjednika, a ne tri člana predsjedništva, ali to je upravo i doneseno kao rješenje da se neko od bh. naroda ne bi osjećao ugroženim", rekao je profesor i dodao da je na nama da stvorimo državu u kojoj će se sistem vrijednosti bazirati na nekim drugim postulatima, te da bi se na taj način u Bosni i Hercegovini vremenom moglo ostvariti zrelo građansko društvo.

 

Izvor: BUKA